T 12 Trg Matice hrvatske

T 12 Trg Matice hrvatske – Imotski T 12 Matrix Croatica Square - Imotski

Spomenik Tinu Ujeviću postavljen je 1980., izradio ga je Kruno Bošnjak. To je ujedno i prvi spomenik postavljen u pjesnikovu čast.

U razgovoru s novinarkom Marom Ožić Bebek, obavljenom u podnožju spomenika 1984., Dinko Štambak se sjetio Tina i prokomentirao kip:

Recite iskreno, je li Tina itko mogao dobro poznavati?

Nitko! Tin je o sebi vrlo malo govorio. Ono što je rekao, to je napisano. Provocirao sam ga u Zagrebu 1940. da mi priča o svom pariškom životu. Nikada! Kad bi ga pitali o ljubavnom životu – nikada! O svojoj obitelji - nikada! Jednome je mome prijatelju, dok sam bio u Parizu, rekao: Štambak nema obitelji! Kao i on, je li! Nikome se on nije ispovjedio. Provjeravao sam neke napisane stvari o njemu. Sve je to bila laž! Nije bio dendi. Nije bio zaljubljen. Bio je vrlo indiferentan na zapitkivanja i primjedbe. Rekao bi samo: E, he, e… Ali u par autobiografskih tekstova kao Ispit savjesti, progovorio je o sebi. Kasnije je negirao. Uspavanku iz Krivodola napisao je u jednom dahu. Ispod pet dubova. Provjerio sam, sada su četiri! Držao se stoičkog principa: živjeti skriveno!

Kad bi postojala mogućnost fizičkog suočenja, ovdje pred njegovom brončanom kopijom, što biste nakon trideset i više godina rekli?

Rekao bih mu: Zdravi Baš-čelik!... Došao neki dan moj rođak Jozo s unukom iz Bosne. Pričao malom o Baš-čeliku. Netom stupiše u Imotski, mali ugleda Tina i veli: 'Dide, je li ovo Baš-čelik?' Tako bi ga pozdravio. Kad je spomenik prije četiri godine postavljen, mislio sam, Bože moj da je prijeko kakva birtijica pa da Tin gleda u nju. Poslije godinu dana otvoriše kafić… Sad je svoj na svome.

Postavljanje spomenika Tinu u imotskom kraju prema onoj 'nitko nije prorok u svom zavičaju' išlo je prilično teško, pa je tako bilo i s ovim na gradskom trgu, postavljen je zahvaljujući Iliji Zovku koji nije posustao pred brojnim zaprekama.

The monument in honor of Tin Ujević made by Kruno Bošnjak was placed in 1980. The monument is the first one to be set up in honor of the poet.

In a conversation with journalisst Mara Ožić Bebek, done at the bottom of the monument in 1984, Dinko Štambak remembered Tin and commented on the monument.

Could you honestly say, could anyone have known Tin really well?

No one! Tin spoke very little about himself. What he had said, had been written. I tried to provoke him in Zagreb in 1940 to tell me about his life in Paris. Never! When he was asked about his love life – never! About his family – never! He told one of my friends while I was in Paris: Štambak doesn't have a family! The same as him, right! He never opened to anyone. I was checking out some things written about him. It was all a lie! He was not a dandy. He was not in love. He was very indifferent to questionings and objections. All he would say was: E, he, e... But in a few autobiographical texts such as The Examination of Conscience, he would say something about himself. He denied it later. Lullaby from Krivodol was written in just one breath. Beneath five oaks. I have checked it out, there are four of them now! He held on to the principle of stoicism: live honestly!

If there was a possibility of a physical confrontation right here in front of his bronze replica what would you say after more than thirty years?

I would tell him: Greetings!Baš-čelik ( name given according to a character from a very famous story , meaning a very strong man)l!... My cousin Jozo came by the other day with his grandson from Bosnia. He told the grandson about the Baš-čelik. Just as they step out in Imotski, the boy looks at Tin and says: ''Grandpa, is this the Baš-čelik?'' That is how he would greet him. When the monument was placed four years ago, I thought to myself , my God there should be a tavern across the monument so Tin can look at it. A year later a tavern opens...Now he is satisified.

The installation of the monument to Tin in the region of Imotski, in accordance with the proverb ''no one is a prophet in his homeland'', was quite difficult, so the installation of the monument on the town square had the same destiny, but was set up thanks to Ilija Zovko who had never given up although he had encountered numerous obstacles.

Kruno Bošnjak

KRUNO BOŠNJAK, rodio se u Lovreću 4. X. 1936., kipar. Osnovnu školu završio je u Lovreću. Školu za primijenjenu umjetnost i Akademiju likovnih umjetnosti (1964.) u Zagrebu, u klasi prof. F. Kršinića te do 1968. bio suradnik njegove Majstorske radionice. Od 1969. je predavač, a od 1985. redoviti profesor pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izradio više javnih spomenika, među kojima se ističu spomenik Tinu Ujeviću (Imotski 1980) i Miroslavu Kraljeviću (Slavonska Požega 1985., poprsje).

KRUNO BOŠNJAK is a sculptor born in Lovreć on 4th October, 1936. He finished his elementary school in Lovreć. He graduated from the School of Integrated Arts and the Academy of Art (1964) in Zagreb in the class of professor F.Kršinić and until 1968 he was an associate in his Master's workshop. He is a lecturer from 1969 and from 1985 a full-time professor at the Academy of Art in Zagreb. He made many public monuments, among which the noted ones are the monument to Tin Ujević (Imotski 1980) and the monument to Miroslav Kraljević (Slavenska Požega 1985, a bust).

Ilija Zovko

ILIJA ZOVKO rodio se u Imotskom 10. kolovoza 1941. Nakon završetka Pedagoške Akademije u Dubrovniku radio je u Krivodolu, Mljetu i Imotskom. Bio je ravnatelj Narodnog sveučilišta Imotski. Kazalištem se počeo baviti utemeljivanjem dramskih amaterskih družina Zagora te Kluba 19. Prvu monodramu I dajem ti do znanja odigrao je 1500 puta na svim kontinentima. Posvećuje se kazalištu te postaje stalni član dramskog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Za svoj glumački rad dobio je brojne nagrade. Zovko je napisao i četiri dramska teksta: Oprosti Stipe, Francuzica, Ženica i Priredba, a zajedno su objavljene u knjizi Poker lišina 2008.

Umro je u Splitu 9. studenog 2009. godine.

ILIJA ZOVKO was born in Imotski on 10th August, 1941. After he graduated from the Academy of Pedagogy in Dubrovnik, he worked in Krivodol, Imotski and on Mljet. He was the director of the National University in Imotski. He entered the theatre with the establishments of amateur drama groups Zagor and Club 19. He played his first melodrama, And I Want You to Know, 1500 times on all continents. He devotes himself to the theater and he becomes a permanent member of the drama ensemble of the Croatian National Theater in Split. He received many awards for his acting. Zovko wrote four drama texts as well: I'm Sorry Stipe, The French Woman, A Woman and a Play. The dramas are collected and published in the book Poker lišina 2008. Ilija Zovko died on 9th November, 2009 in Split.