T 4 Krivodol – obiteljska kuća

T 4 Krivodol – obiteljska kuća

T 4 Krivodol – a family house

U ovoj je kući rođen Ivan Ujević, otac pjesnika Tina Ujevića, jedan od prvih učitelja iz Imotske krajine. Službovao je u Lokvičićima, Vrgorcu, Imotskom, Makarskoj i Splitu. Obitelj je ovdje dolazila „ diliđencom“ koja je prometovala kroz Krivodol. Ovdje je rođena i Tinova najmlađa sestra Klara-Tina. Tin je očevu obiteljsku kuću posjećivao u ranom djetinjstvu. U njoj je stanovao za vrijeme školovanja u Imotskom te tijekom „sto dana u Imotskom i Krivodolu“, a zavičaj je posjećivao i kasnijih godina. Tinov izgon iz Beograda 1925. bio je velika novinska senzacija. Saznavši iz tiska da se Tin nema gdje smjestiti, poglavar sela Petar i Tinov stric Grgur uputiše telegram nadležnoj službi tražeći da pjesnika dovedu u Krivodol gdje mu je sva rodbina. U zrelijim godinama, nakon stričeve smrti, Tin nastavlja kontakte i druženja s nećakom Josipom Jozom koji je naslijedio kuću. Jozo je, još kao momčić, prvi put pisao Tinu. O tomu kaže: Budući sam bio dobar učenik, nagovoriše me susjedi da Tina zamolim za pomoć pri daljnjem školovanju. Rado sam prihvatio tu ideju. Znao sam da je upravo tih tridesetih godina bio u Sarajevu. Adresu nitko nije znao. Pismo sam adresirao samo: ime i prezime Tina i grad Sarajevo. Pismo je ipak našlo primatelja. Zamolio sam ga da mi pomogne biti učiteljem. Brzo je odgovorio. Zanimljivo je kako je Tin adresirao svoje pismo: Josipu sinu Dominka, sin Grge Ujevića – Krivodol. Njegov je odgovor bio čudan. Napisao mi je: Takvu organizaciju ja ne poznajem.

Prilikom Tinova višemjesečnog boravka u Krivodolu njegov nećak Jozo bio je star oko godinu dana (rođen u siječnju 1925.), pa je moguće da su stihovi Uspavanke „baš njemu govoreni“.

Ivan Ujević, Tin Ujević’s father and one of the first teachers in Imotski, was born in this house. He worked in Lokvičići, Vrgorac, Imotski, Makarska and Split. The family would come to Krivodol by carriage. Tin’s youngest sister Klara Tina was born here. Tin used to visit his father’s home in his early years. He lived there during his schooling in Imotski and during “the one hundred days in Imotski and Krivodol” and he visited his hometown in the years after. Tin’s exile from Belgrade in 1925 was a journalistic sensation. Having found out in the news that Tin doesn’t have a place to stay, the head of the village Petar and Tin’s uncle Grgur sent a telegram to the authorities demanding to bring Tin to Krivodol where all his relatives were. In his later life, after his uncle’s death, Tin stays in touch with his nephew Josip Jozo who inherited the house. Jozo wrote to Tin for the first time when he was still a boy. About this, he says: “Since I was a good student, my neighbours had persuaded me to ask Tin for help with my further education. I accepted gladly. I knew that he was in Sarajevo in those years, in the1930s. But nobody knew the address. I addressed the letter simply with Tin’s name and surname and the city of Sarajevo. The letter found its receiver after all. I asked him to help me to become a teacher. He responded quickly. It’s interesting how Tin addressed his letter: to Josip, son of Dominik, son of Grgo Ujević – Krivodol. His response was strange. He wrote: I do not know that kind of organization.”

During Tin’s few-month stay in Krivodol his nephew Jozo was about one year old (he was born in January 1925) so it is possible that the verses of Uspavanka (Lullaby) were dedicated to him.

IVAN UJEVIĆ se rodio 1.listopada 1858., a umro 2. prosinca 1915.Tinov djed Josip i baka Matija (rodom iz kuće Žužul Šoman u Grubinama, a majka joj je Livajić iz Poljica) poslali su Ivana „na škole“, za učitelja, u Arbanase kod Zadra. Ivan se kasnije uz učiteljski rad amaterski bavio meteorologijom. Zapisivao je i narodne običaje u Imotskoj i Vrgoračkoj krajini koji su objavljeni u prvom Akademijinom Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU, Zagreb, 1896.) te u zasebnoj knjižici Etnografski zapisi iz Imotske krajine(MH Imotski, 1995.) Manji, neobjavljeni dio Ivanovih zapisa, čuva se u Arhivu Odbora za narodni život i običaje (Signatura: SZ 7). Ivan se 4.ožujka 1886. ženi Jeronimom Livačić Markusović iz Milne na Braču. Osim Tina imali su još četvero djece od kojih je jedno kao dijete umrlo.

Ivan Ujević was born on October 1st 1858 and died December 2nd 1915. Tin’s grandparents Josip and Marija (born Žužul Šoman, Grubine, and her mother was born Livajić, Poljica) sent Ivan to a teacher’s college in Arbanase near Zadar. Later, Ivan, besides being a teacher, was also occupied with meteorology. He wrote down the folk traditions of Imotski and the Vrgorac area. They were published in the first Academy Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU, Zagreb, 1986) and in a separate brochure Etnografski zapisi iz Imotske krajine (MH Imotski, 1995).A smaller, unpublished part of Ivan’s writings is kept in the Archive of the Committee for Folk Life and Traditions (Signature: SZ 7). On 4th March,1886 Ivan married Jeronima Livačić Markusović from Milna, Brač. Besides Tin, they had four more children, one of whom died as a child.

diliđenca– kočija s konjskom zapregom, prijevozno sredstvo korišteno do početka dvadesetog stoljeća